Deca svet doživljavaju kroz igru, dok mi odrasli kroz obaveze, rutine i “važne” stvari koje moramo da ih naučimo.
Zato ono što nama deluje razumno poput pranja zuba, bržeg oblačenja, čekanje na red i sređivanja sobe, njima izgleda kao dosadan i besmislen zadatak. I potpuno je prirodno da se tada bune, odugovlače ili ulaze u sukob.
A sve te važne rutine, koje želiš i treba da naučiš dete, često završe u svađi, suzama, pregovaranju i vikanju.
Ali ne mora tako!
Postoji način da dete zavoli rutine, da te posluša bez borbe, pa čak i da uživa u svemu tome samo kada mu priđeš onako kako njegov svet funkcioniše: kroz igru, povezivanje i razumevanje.